“Book Descriptions: Prirodna i lako objašnjiva čovjekova potreba da ostavi trag iza sebe dobija posebnu notu kada tu potrebu osjeti neko drugi. Sretna okolnost jeste ako taj Drugi nije bio neposredni svjedok događaja, nego je o njima slušao, sa njima odrastao, uz njih plakao, ili se smijao samo da opet ne bi zaplakao. U suštini time je stečena dovoljna distanca, višnjićevska rekao bih, koja omogućava autoru da događaje i svoje junake poetizuje bar u onoj mjeri u kojoj pripovjedača čitamo kao Drugog. To je uspjelo Jovani Lazović u teškom i sumornom romanu Žalosna radost. Nesporno je da će se svaki prototip prepoznati u pojedinim likovima, neki će prepoznati situacije koje su željeli zaboraviti, neki će se sjetiti onih koje su zaboravili, a poneki će se sjetiti i sebe. Prof. dr Saša Knežević
Glavni likovi romana, ratni vojnici ruđanske divizije, rat prikazuju kroz neposredna lična svjedočanstva. U glavni tok romana uvodi nas sveznajući pripovjedač upoznajući nas sa likovima, jasnim i tačnim prostornim i vremenskim odrednicama, i to kada se više nije moglo nazad, a naprijed se moralo. Do detalja nas upoznaje sa osjećajem straha, neizvjesnosti, hladnoćom improvizovanog rova i noćne straže, glađu i izmoždenošću duha i tijela. Lazovićeva je slušala, zapisivala, prepisivala. Pamtila je mukom izgovorene riječi preživjelih kojima je rat uzeo sve. Svoj dnevnik jecaja i neuhvatljivih i rastrzanih misli na kraju je preoblikovala u roman.” DRIVE
Read Ebook 
