Greta; balada o Migfoldu / tamni, emocionalni transrealizam
(By Faruk Šehić)
Read Ebook | Size | 21 MB (21,080 KB) |
|---|---|
| Format | |
| Downloaded | 584 times |
| Last checked | 8 Hour ago! |
| Author | Faruk Šehić |
Selma Raljević
U rukama držite rijetku knjigu: i po dubini, i po stilu (koji ostavlja podbuhlo priče-pričanje inih daleko iza svojih leđa) a, bogami, i po odvažnosti. Knjigu o svjetlosti. U njoj ni nauka ni religija ne uspijevaju da objasne ono sto Šehić mistično “hvata” Gretom, i to najviše “glasom” svijesti koja nam cijelu tu priču pripovijeda. S početka, Šehić upozorava da ne može sve stati u jednu knjigu, al’ mu onda to nekako magično-fakirski i uspije! Ako se pitate kako, odgovor je zbog ovog “glasa” svijesti koji kao da ima moć da prati svjetlost (iliti sebe) u svemu i može da poveze organsko i neorgansko, materijalnost i valovitost stvarnosti, mikro i makro, prošlost i budućnost, san i javu, te pokaze da je sve na svijetu ista svjetlost koja titra raznoraznim frekvencijama, ukazujući da baš zbog toga, u ovoj našoj blago distorziranoj i dobrano precijenjenoj stvarnosti bi trebalo da mene boli kad ti povrijediš mene, tebe boli kad ja povrijedim tebe, mene boli kad ja povrijedim tebe, tebe boli kad ti povrijediš mene, mene boli kad ti povrijediš sebe, tebe boli kad ja povrijedim sebe, da, baš zbog toga, kad nekom koljenom klečiš na vratu, sebi klečiš. Koljenom na vratu.
Da je knjiga riba, morali bi je ufatit’ negdje, gledat’ i pustit’, il’ zarobit' i izučavat', il’ skuhat’ i svarit’. Al’ Greta je iskonska, mitska riba (i po!); nije ni za razonodu, ni za ljubimca, ni za hranu stomaku. I sam njen prevrtaj u hladovini dubljaka, bljesak njenog stomaka u muljevitoj vodi, dovoljan je da nam povrati nadu u život bez da od toga stvori nešto kabasto, nego pruža nagovještaj dubljeg, duljeg, daljeg i dragocjenijeg shvaćanja sveg ovog našeg bivstvovanja. A kamoli da te kap te muljevite vode frcne, vrelo i nejasno, ko iskipjeli majčin sataraš, da te povrati u budućnost svačijeg izbjeglištva.
Ismet Prcić
Kratki roman „Greta“ Faruka Šehića je književna rekonstrukcija sveta nestalog u vremenu, spaljenog i uništenog u ratnom pustošenju, uz pomoć imaginacije koja postaje sredstvo za prizivanje i oživljavanje prošlosti. Prožimajući pripovedanje elementima naučne i nenaučne fantastike, Šehić stvara svet koji je ispunjen čudima do vrha: u njemu grozdovi zvezda ispadaju iz svežnja ključeva, lokomotivu čarobnog voza zavejava kosmički sneg, jelke su okićene dobrim rečima, a zgrušanu tamu zahuktale istorije razgoni čudesni svitac, vanzemaljski izvor svetlosti.
Junaci Šehićevog romana plove kroz vreme i prostor brodom „Dolores Ibaruri” uz pomoć magičnog uređaja Babylon Ciklotron, otiskuju se na let balonom u kosmičke visine i bezvazdušni prostor gde vlada nulta gravitacija, ali se posle svih pustolovina uvek vraćaju u stvarnost rata i izbeglištva, gonjeni voljom da ispune svoju sudbinu. Nad junacima neprestano bdi Migfold, tajanstveni anđeo čuvar, biće iz nepoznate dimenzije koje boravi na našoj planeti i pomaže Zemljanima kako bi zaradilo iskupljenje u svetu iz kog dolazi.
Možda povratak kroz vreme nije moguć u euklidovskom svetu, ali u rukama velikih pisaca književnost ponekad ume da se preobrazi u vremensku mašinu. U naratoru je još živ dečak koji se oduševljavao pustolovnim i SF romanima, njegovo čitalačko iskustvo prepliće se sa realijama države koja se raspada i tvori novi amalgam od mašte i stvarnosti. Razobručena spisateljska fantazija postaje most između dva sveta: onog predratnog koji je bio sačinjen „od sreće i od sna“ i ovog unesrećenog koji je izrastao na njegovim ruševinama.
Šehićevo pripovedanje premreženo je poetskim doživljajem sveta, njegove rečenice često zvuče kao stihovi, svaka je pažljivo cizelirana i minuciozno oblikovana, uglačana do perfekcije. Pesnički duh gradi prozu nesvakidašnje gustine koja nas ne uljuljkuje u čitalačkom dremežu, već od nas traži napregnutu pažnju i saučesništvo čitalačke mašte.
„Greta“ je roman prefinjene poetske lepote koja nastaje na mestu zločina, još jedno književno ostrvo u Arhipelagu Šehić, tom čudesnom predelu namenjenom osetljivim čitaocima koji su sačuvali sposobnost da se dive lepoti „osakaćenog sveta“.
Tomislav Maković”
